U početku je kazalište bilo običan krug usred neke ravnice u kojem se pjevalo i plesalo – orhestra. Gledatelji su stajali sa strane, a da bi bolje vidjeli uskoro su se počeli smještati po okolnim brežuljcima. Tamo su s vremenom počeli graditi i sjedala, u početku drvena, a kasnije kamena i tako je nastalo poluokruglo gledalište ili theatron. Grčko kazalište je bilo veoma cijenjeno; u dvoranama je bilo do 25.000 sjedala, a u Ateni čak 30.000 sjedala.
Ostale vijesti
Slaven Kosanović Lunar jedan je od naših najpoznatijih grafitera i pokretač je grafiterske scene u Zagrebu. Njegova djela osvojila su mnoge ljubitelje te ulične umjetnosti u čitavom svijetu. Zahvaljujući svome radu Lunar je proputovao cijeli svijet.
Potreba svakog umjetnika je biti povezan s publikom posredstvom svojih djela. Kazališni je umjetnik, povezan s publikom — po prirodi svoje umjetnosti — izravno, tj. i sa svojim umjetničkim činom i svojom ličnosti.
Misija je kazališta da nešto pokazuje, da nešto izvodi što će publika gledati i doživljavati. Bez publike kazalište ne može vršiti svoju misiju. Egzistencija i prosperitet kazališta zavise od ljudskih sklonosti i potreba da se suživljava s onim što ono čovjeku pruža,...